Originalno objavljeno u petak, 14. maja 2010. u 1:30 na njemačkom na www.letztercountdown.org
Nevjerovatno je kako se sada sve brzo dešava i odakle dolaze loše vijesti! Ovo je drugi put ove sedmice da su najgore vijesti vezane za našu vlastitu kuću. Očekivao sam neke vijesti iz Minhena ponovo za 13. maj, u vezi sa “Zakonom o Konstantinovoj nedjelji” od strane Alijanse za slobodnu nedjelju, ali se za sada prilično tiho o toj kampanji.
Umjesto toga, mogli smo čitati u “Adventističkoj” press službi, APD (https://www.stanet.ch/apd/news/archiv/7302.pr.html) izvanredna poruka koju želim komentirati:
Crkve u Minhenu proglašavaju „Dan stvaranja“ širom zemlje
Minhen/Njemačka, 05./APD
Na Drugom kongresu ekumenske crkve u Minhenu, protestantski biskup Brunswick Friedrich Weber proglasio je na središnjoj proslavi Hristovog uzašašća na Odeonovom trgu širom zemlje "dan stvaranja" da kršćani od sada žele zajedno slaviti svakog prvog petka u septembru. Predsjedavajući Vijeća kršćanskih crkava u Njemačkoj (ACK) je naglasio da se uplašio kada je vidio kako će se zemaljska dobra eksploatisati bez obzira na njihova ograničenja i bez obzira na dobrobit budućih generacija.
Pa, čini se da je to zapravo bio veliki događaj: proglašenje “novog” dana stvaranja. Po mom shvatanju, spomen na stvaranje od ovog istog stvaranja je uvek bio sedmi dan u nedelji, na koji se Bog odmarao od svog dela stvaranja: biblijske subote. Siguran sam da će se naša „braća“ Adventističke press službe, međutim, odmah obratiti da je ovo krivotvorina pravog Dana stvaranja!? Međutim, ono što bi nas trebalo navesti na razmišljanje je da je crkva SDA članica ovog ACK-a i da je stoga i odgovorna za ovu poruku.... Kome će crkva SDA biti vjerna u sljedećem dijelu članka? Bogu ili ACK?
Oni pišu na...
Prvi konkretan korak u oporavku a "mjera humanosti" i prestanak „nemilosrdnog postupanja prema našem prirodnom okruženju i nama samima sa njim“. “Poslije mene, potop” više ne vrijedi. Odgovornost za stvaranje bila bi temeljni zadatak crkve.
Trebalo bi postaviti pitanje: Koja crkva? Ekumenska svjetska crkva naravno! Za mene, oni miješaju religiju i politiku. Nisu li vlast i političari prije bili ti koji su bili odgovorni za životnu sredinu? Ali u svakom slučaju, radi se o “mjeri ljudskosti”, a ne o “mjeri Boga”. Radi se o ljudskim pravima, a ne o Božjim zakonima! Stav „Poslije mene potop“ više ne vrijedi“, kažu! Tačno, jer za njih više neće biti potopa nego peći koja će gorjeti na dan Gospodnji, jer proglašavaju lažni “Dan stvaranja”. Mi kao adventisti, međutim, zaista imamo vrlo posebnu “odgovornost za stvaranje”, jer znamo da je subota posvećena od Boga i da je zapovjedio pravi Dan stvaranja. Ali naša braća iz APD-a će to sigurno ispraviti u sljedećim paragrafima svog članka! Jedva ga čekam!
Požurimo da čitamo dalje...
Prva centralna proslava Dana stvaranja održat će se 3. septembra 2010. godine u 17:00 sati u grčkoj pravoslavnoj crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Brühlu kod Kelna. U zavisnosti od lokalnih i regionalnih okolnosti, crkve mogu slaviti i Dan stvaranja zajedno na drugi datum u periodu od 1. septembra do 4. oktobra. Na osnovu zajedničke hrišćanske vere u Boga Stvoritelja, hrišćanske crkve Nemačke želite postaviti vidljivi znak percepcije ekoloških problema i svjesna upotreba kreacije.
Pa, to je u redu! Oduvijek sam vjerovao da će grčka pravoslavna i druge “hrišćanske” crkve pristati uz papu i stoga žele da proglase pogrešan dan stvaranja kao godišnji spomendan. Jasno je šta se krije iza ovog trika, zar ne? Oni, naravno, žele da odvojimo subotu od stvaranja. Kad bismo lijepo izjavili da sada imamo godišnji dan stvaranja, više nam ne bi trebao sedmični dan stvaranja. Tada bismo motivaciju za šabat mogli promijeniti jednostavno u opuštanje, korištenje našeg prava radnika i službenika na dan odmora i našeg prava da imamo vremena za svoje porodice. A onda, više ne bi bilo važno da li je ovaj dan bilo koji drugi dan u sedmici, jer se više ne bi radilo o poštovanju Boga Stvoritelja, već samo o brizi za sebe. Ali sigurno sada dolazi ispravak i apel naše braće iz APD-a da će to dovesti do našeg uništenja, oduzimajući suboti pravo značenje i pripremajući put za obavezno svetkovanje nedjelje svih crkava, papstva i ekumenskog pokreta!?
Nije ostalo mnogo, mora doći odmah!...
Ali neke crkve su već na poseban način obilježavale Stvoritelja.
Da, sada izgleda da dolazi! Mi adventisti ćemo sigurno sada biti spomenuti i da smo mi “jedina” prava crkva koja istinskim Danom stvaranja časti pravog Stvoritelja. Znao sam! Hvala Bogu!
U pravoslavnoj tradiciji, 1. septembra otvara se nova crkvena godina i slavi se dan stvaranja. Rimokatolička crkva sjeća se svetog Franje Asiškog 4. oktobra. Druge crkve slave prve nedjelje nakon Mihaela, praznika žetve. Crkva adventista sedmog dana slavi dan stvaranja krajem oktobra.
Šta, kakav je to dan?? Znam samo za 22. oktobar, najistorijski dan naše crkve, jer je po karaitskom kalendaru Dan Jom Kipura 1844. godine padao na 22. oktobar, dan kada je počeo istražni sud i kada je Isus prešao od Svetinje do Presvete u nebeskoj svetinji. Već dugo sam bio zbunjen zašto se to više ne priznaje, a umjesto toga najavljen je „Dan župnika“ istog dana. Ljudi dolaze pred Boga. To je dugo bio trend u Adventističkoj crkvi. Dakle, prema ovoj izjavi, slavimo dan stvaranja krajem oktobra — ne mogu da verujem! Da li zaista čitam članak Adventista za Adventiste?
Ali još ima nade! Nije li to i moto ovog Drugog vaseljenskog crkvenog sabora? Ima još dvije rečenice. Samo naprijed braćo i sestre, još imate još jednu šansu!
Dan stvaranja koji je sada proglašen u Minhenu pružit će kršćanima priliku da postanu svjesni svoje zajedničke odgovornosti za Božje stvaranje. Prema biskupu Weberu, ovo bi ujedinilo „pohvalu Bogu i žaljenje za našom situacijom".
Jadni moj osramoćeni Bog! Nema ništa drugo... Kraj članka. Kraj crkve. Kraj svijeta. Samo mojim suzama za crkvom nema kraja. Ali Isusove suze za zenicu njegovog oka uskoro će se pretvoriti u vatru i pasti na zemlju.
Posljednju riječ o novom danu stvaranja u članku Adventističke press službe Adventističke crkve ima protestantski biskup koji nedjelju cijeni kao pravi subotnji dan. Ali njegove riječi u posljednjem dijelu posljednje rečenice će se obistiniti! Uskoro će svi zajedno jadikovati o svojoj situaciji. Ono što gospodin Weber kaže je čak i proročansko:
Prestala je radost našeg srca; naš ples je pretvoren u žalost. Kruna nam je pala s glave: teško nama što smo sagriješili! Zbog toga je naše srce klonulo; za ove stvari su nam oči mutne. Zbog planine Sion, koja je pusta, lisice hodaju po njoj. Ti, GOSPODINE, ostaješ dovijeka; tvoj prijesto s koljena na koljeno. Zašto nas zaboravljaš zauvijek, i ostavljaš nas tako dugo? Okreni nas k sebi, GOSPODINE, i mi ćemo se obratiti; obnovi naše dane kao davno. Ali ti si nas potpuno odbacio; veoma si ljut na nas. (Tužaljke 5:15-22)
Još imaju šanse da Bog oprosti čak i njegovoj Judinoj crkvi, ali vrlo brzo će se vrata milosrđa zatvoriti za sve koji misle da je dan stvaranja prvi petak u septembru i drže nedjelju, žig zvijeri. Onda će opet zajedno jadikovati:
I treći anđeo pođe za njima govoreći u sav glas: Ako se ko pokloni zvijeri i njenom liku, i primi njegov žig na svoje čelo ili u ruku, Isti će piti vino gnjeva Božjega, koje se bez mješavine izlije u čašu gnjeva njegova; i on će biti mučen ognjem i sumporom u prisustvu svetih anđela i u prisustvu Jagnjeta: I dim njihove muke diže se u vijeke vjekova; i nemaju odmora ni danju ni noću, koji se klanjaju zvijeri i njenom liku, i koji primaju žig imena njegova. (Otkrivenje 14: 9-11)
Zapravo, sada bih vam poželio srećnu i blagoslovljenu subotu, ili bih već trebao reći: Srećan i miran porodični dan?
