Izvorno objavljeno u nedjelju, 24. siječnja 2010., 1:15 na njemačkom jeziku na www.letztercountdown.org
U ratu smo. Gotovo točno 6000 godina na našem planetu bjesni krvava bitka između dobra i zla, anđela tame i Isusa Krista otkako se Lucifer uzdigao na nebo i postao Sotona, tužitelj Boga, Isusa i onih koji drže Božje zakone.
I bijaše rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli boriše se protiv zmaja; i zmaj se borio i njegovi anđeli, ali nisu nadvladali; niti im se više našlo mjesta na nebu. I zbačen je veliki zmaj, ona stara zmija, koja se zove đavao i sotona, zavodnik svega svijeta: zbačen je na zemlju, a s njim su zbačeni i anđeli njegovi. (Otkrivenje 12-7)
Sotona je zbačen s neba - zajedno sa svojim palim anđeoskim vojskama, koje su činile jednu trećinu svih anđela na nebu - i prognan na zemlju gdje će se sada nakon šest dugih tisućljeća patnje i rata, bolesti i smrti, posljednja bitka konačno odigrati. Krist će trijumfirati ako nađe vjeru, jer je već učinio svoj dio u bitci koja je odlučena prije 2000 godina kada je Isus preuzeo na sebe žrtvenu smrt za naše grijehe i time osigurao svakome od nas mogućnost da se spasimo. Vrata milosti otvorena su svakome tko se s ljubavlju daruje Kristu i izabere Ga za Gospodara svoga života. Ali ova vrata ostaju otvorena još samo malo, kao što će ovi članci jasno pokazati.
Većina kršćana misli da je rat već odlučen i da je samo pitanje koliko ljudi Sotona može uništiti prijevarom i kolika će biti šteta koju može prouzročiti. Doista se radi o tome koliko ljudi on može odvratiti od vjernosti Stvoritelju svemira i od držanja Njegovih pravih i jedinstvenih zapovijedi ljubavi. Koliko će ljudi Sotona još odvratiti od davanja srca Kristu, koji je dao sve za njih, uključujući svoju krv? Stoga mnogi vjeruju da je objavljeni plan osvetoljubivog i poraženog đavla, nanijeti Isusu što je više moguće boli i privući što više ljudi pod svoju čaroliju, kako bi ih uništio kako bi zauvijek bili izgubljeni za Krista i za vječni život u zajedništvu s blagim Bogom punim ljubavi. Ali igra ima još nešto, kao što ćemo vidjeti (puno) kasnije.
Budite trijezni, budite na oprezu; jer vaš protivnik, đavao, poput ričućeg lava obilazi tražeći koga da proždere. (1. Petrova 5-8)
Petar nas ovdje tješi u nadolazećim danima očekivanog progona od strane Antikrista i također nam daje savjet kako se možemo oduprijeti Božjim neprijateljima stojeći čvrsto u vjeri. Dakle, u ratu smo s najmoćnijim bićem ikada stvorenim i s njegovom cijelom vojskom od milijardi demona. Ne bi li bilo dobro proučiti malo o tome što bi dobar vojnik ili general poduzeo da dobije bitku?
Pavao nam daje daljnje savjete u vezi s tim:
Obucite se u svu Božju opremu da se možete oduprijeti lukavstvima đavolskim. Jer mi se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv upravitelja tame ovoga svijeta, protiv duhova zloće u nebesima. Stoga uzmite svu Božju opremu, da se možete oduprijeti u zli dan i, podnijevši sve, održati se. Stoj dakle, bedra svoja opasani istinom i obučeni u oklop pravednosti! I noge obuvene u pripravnost evanđelja mira; Iznad svega, uzmite štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve vatrene strijele zloga. I uzmite kacigu spasenja i mač Duha, koji je riječ Božja (Efežanima 6-11).
Koja je zadaća vojske koja ratuje? Prvo, da se pripremi napornim treninzima, stjecanjem psihičke i fizičke kondicije te teoretskom i praktičnom obukom u oružju. Naše oružje su: istina, Kristova pravednost, evanđelje mira, vjera i sigurnost spasenja, pobjeda – tj. divna nada krune i vječnog života. Sve su to obrambeni oružani sustavi. U Pavlovu tekstu postoji samo jedno napadno oružje: mač. Ovo je Božja riječ, Sveto pismo, i time se ja služim dok pišem ovaj tekst. Bilo bi dobro pripremiti se za korištenje svih ovih sustava oružja prije nego započne velika, konačna bitka.
Dobro, ali je li to sve što dobra vojska radi? Ne! Drugo, treba biti oprezan i paziti na neprijatelja. Ako znamo neprijateljske namjere, bitka je gotovo dobivena, jer oni koji predviđaju sljedeće korake neprijateljske vojske mogu se tome prilagoditi i razviti protumjere kako ne bi upali u zamke protivnika.
Jer će kao zamka doći na sve koji žive na licu cijele zemlje. Bdijte dakle i uvijek molite da se udostojite izbjeći sve ovo što će se dogoditi i stati pred Sina Čovječjega. (Luka 21:35-36)
Predvidjeti kretanje neprijatelja, odnosno djela tame, važan je dio svakodnevnih dužnosti Kristova vojnika, a ako smo otkrili bilo koji plan Sotone i njegove vojske, trebali bismo obavijestiti svoje suborce:
I ne sudjelujte u jalovim djelima tame, nego ih radije karajte. (Efežanima 5)
U cijeloj Bibliji, Krist je opetovano upozoravao svoj narod kroz proročanstva i predvidio točno kakve pokrete treba očekivati od neprijatelja. Niti jedan kršćanin koji je poslušao Isusova upozorenja o nadolazećem uništenju Jeruzalema nije stradao kada je rimska vojska uništila grad i pobila sve njegove stanovnike 70. godine. To je bilo zato što su kršćani vjerovali Isusu kada je rekao:
A kad ugledate Jeruzalem opkoljen vojskama, tada znajte da je blizu pustoš njegova. Tada neka bježe u gore oni koji su u Judeji; a oni koji su usred njega neka odu; i neka oni koji su u zemljama ne ulaze u njih. (Luka 21-20)
Kada je prva opsada Jeruzalema 66. godine čudesno zaustavljena iz razloga koje nitko ni danas ne može povijesno savršeno utvrditi i kada se rimska vojska povukla na tri i pol godine, kršćani koji su poznavali Isusovo proročanstvo iskoristili su priliku da pobjegnu iz grada. Ali oni koji nisu vjerovali Isusovim riječima - a to je naravno bila većina židovskog naroda koji nije prepoznao svog Otkupitelja i razapeo ga je - umrli su na okrutan i gotovo neopisiv način kada se rimska vojska vratila. U prvom poglavlju "Velike borbe", Ellen G. White opisuje ovaj događaj naglašenim riječima.
Daniel, Otkrivenje i druge proročke knjige Biblije pune su upozorenja i jasnih izjava o planovima i kretnjama vođe vojske pobunjenih anđela koji žele istrijebiti ostatak Božji na zemlji. Ono što je iznenađujuće je da Božja vojska čini tako malo da promatra što neprijatelj radi. Objašnjenje zašto je to tako dolazi od samog Isusa. On uspoređuje svoju vojsku s usnulim djevicama ili s vlasnikom koji nije spreman i stoga dopušta lopovu da iznenada uđe. Sada kada je posljednja strašna bitka na redu, čak i osjetljivi, dragi i suzdržani Isus koristi teške riječi da probudi usnule vojnike:
I anđelu Laodicejske crkve napiši; Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, početak stvaranja Božjeg; Znam djela tvoja, da nisi ni studen ni vruć: kad bih bio ni studen ni vruć. Pa budući da si mlak, a nisi ni hladan ni vruć, izbljuvat ću te iz svojih usta. Jer ti kažeš: Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba; a ne znaš da si bijedan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol: (Otkrivenje 3:14-17)
Tipični usnuli vojnik vjeruje da opasnosti nema i da nema smisla promatrati neprijatelja jer je siguran da ima potpuni pregled nad kretanjem protivnika. Uvjeren je da i sam neprijatelj spava i uvjeren je da ga ništa ne može iznenaditi.
Poput usnulog vojnika, mnogi današnji kršćani vjeruju da nema opasnosti. Biblija to izražava kroz poznatu parabolu o usnulim djevicama u Mateju 25:1-13, a postoji još jedan jasan savjet u sljedećim stihovima:
Ali o vremenima i godišnjim dobima, braćo, nemate potrebe da vam pišem. Jer sami dobro znate da dan Gospodnji dolazi kao tat u noći. Jer kada će reći, Mir i sigurnost; tada ih snađe iznenadna propast, kao trudovi trudnu ženu; i oni neće pobjeći. Ali vi, braćo, niste u tami da vas onaj dan zatekne kao tat. Svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana: mi nismo od noći ni od tame. Stoga nemojmo spavati, kao i drugi; ali bdijmo i budimo trijezni. Jer oni koji spavaju spavaju noću; a oni koji su pijani, pijani su u noći. (1. Solunjanima 5-1)
Dakle, ako želimo promatrati neprijatelja, prvo moramo razumjeti kako neprijatelj komunicira sa svojom vojskom. Tijekom Drugog svjetskog rata dogodila se bitka na razini koja se malo spominje u povijesnim knjigama, ali je ipak bila važnija od svih ostalih bitaka: bitka za tajne šifre vojske. Oni koji su bili u stanju slušati i dešifrirati komunikacijski kodovi neprijateljske vojske stekli su prednost. Znao je ne samo zapovijedi generala njihovoj vojsci, već je mogao i predvidjeti njihovo kretanje i reagirati u skladu s tim.
U svakom ratu, pojedinačne jedinice moraju komunicirati kako bi se koordinirale. Ta bi komunikacija trebala biti skrivena određenom neprijatelju tako da je ne može dešifrirati čak i ako vojna poruka padne u njegov posjed. I što je još lukavije: u slučaju da neprijatelj presretne poruku, najbolje bi ga bilo natjerati da vjeruje da je u stanju ispravno dešifrirati poruku, dok je pravi sadržaj poruke nešto sasvim drugo što može ispravno dešifrirati samo prijateljska vojska. Tada bi neprijatelj bio uljuljan u lažnu sigurnost ili bi poduzeo protumjere bez učinka.
Naš neprijatelj je Sotona, a njegova vojska je sotonsko trojstvo na čelu s papom, koji djeluje posebno kroz svoja tajna društva: Iluminati, Opus Dei, Slobodni zidari - sve su to jezuitske zaklade, tajna policija Vatikana. To je jedna te ista organizacija sotonskih sila - trupe samo imaju različita imena - i dijele isti cilj kao i svi despoti: osvojiti isključivu vlast nad planetom za svog vladara, vraga. Ova vojska starija je i od Pada, kada je čovječanstvo ušlo u rat između dobra i zla. Oduvijek su postojale dvije klase ljudi, a to nema nikakve veze s rasizmom već samo sa slobodnim izborom: oni koji biraju Stvoritelja svemira za svog Gospodara i oni koji se svjesno ili nesvjesno podvrgavaju Sotoni. Isus to ovako izražava:
Tko nije sa mnom, protiv mene je; a tko sa mnom ne skuplja, rasipa. (Matej 12:30)
Neki su djeca Božja, a drugi djeca sotone. Tako je jednostavno. Nakon što su Njegova djeca pala u manjinu dok nisu bila gotovo istrijebljena, Bog je potopom uništio stanovnike zemlje koji su se podvrgli Sotoninoj vlasti - osim Noe i njegove obitelji. Međutim, ubrzo je sjeme zla ponovno osvojilo svoju nadmoć.
Nova Sotonina djeca odlučila su izgraditi grad s kulom koja će biti toliko visoka da je Bog nikada više neće moći uništiti potopom. Svi znamo priču o Babilonskoj kuli. Bog je želio da se njegova djeca rašire zemljom, žive skromnim životom pastira i zemljoradnika i tako imaju kontakt s Njegovom prirodom i odgajaju svoju djecu daleko od izopačenog svijeta i sotonskih utjecaja. Oni trebaju donijeti evanđelje cijelom svijetu i naviještati Kristov dolazak.
Okupljanje u gradovima s druge strane uvijek je bilo sredstvo i simbol Sotonine pobune. Danas vrlo dobro poznajemo poriv ljudi da se zaguraju u nehumane gradove, gdje sirotinjske četvrti bujaju i gdje sjeme zla buja. Rijetki znaju da postoji tajno društvo predvođeno papom - "Metropolitani" - koji žele završiti ovu "kulu" upravo sada.
Babilonska kula postoji čak iu naše moderno doba. Jedna od ovih modernih babilonskih kula, koja je izražavala superiornost svojih tvoraca i njihovu neovisnost o Bogu, pala je 2001. godine uz strašne ljudske živote, ali samo da bi napravila mjesta za još višu kulu, koja ima zastrašujuću simboliku. Možda ću kratki članak posvetiti “Kuli” za više detalja. Ništa se nije promijenilo od Babela! To je još uvijek isti "bog" koji polaže pravo na svjetsku dominaciju, a sada je želi uspostaviti u konačnoj i odlučnoj bitci. Svjestan je da će to biti bitka u kojoj će svi poginuti ako on pobijedi, ali njegovo kraljevstvo nije kraljevstvo živih, jer on je “bog” koji ima ključ od ponora pakla i hada, a cilj mu je uništenje cijelog čovječanstva, jer on je “bog mrtvih”. Ništa mu nije mrskije od Isusovog spašenog djeteta koje će živjeti vječno.
Uspješno izvršenje planova za Babilonsku kulu već bi davno dovelo do toga da Bog okonča povijest čovječanstva, jer ljudska povijest završava kada više nema nikoga tko bi mogao biti spašen Isusovom krvlju. Svi će se odlučiti ili za Isusa ili za Sotonu. Međutim, tada još nije došlo vrijeme, jer je Isus još trebao doći da podnese svoju žrtvenu smrt umjesto nas kako bi platio dug grijeha. Stoga je Bog pobrkao jezike graditeljima kule, koji su dakako po zanimanju prvenstveno bili zidari. Jednog jutra jedni više nisu mogli razumjeti druge, a to je dovelo najprije do nesporazuma, zatim do ljutnje i očaja te na kraju do slijepe panike. Ovi masoni ili slobodni zidari ili “metropoliti” bili su raspršeni na sve vjetrove i Božji izvorni plan je obnovljen.
Vjerojatno je prošlo nekoliko godina, desetljeća ili stoljeća prije nego što su ljudi ponovno naučili razgovarati jedni s drugima. Sada su morali prevladati jezične i komunikacijske barijere, a to je dugo trajalo. Međutim, stari plan Sotone bio je usidren neprekinut u njegovom ponosnom i arogantnom karakteru. Nikada više Bog ne bi trebao uspjeti pobrkati jezike kako Sotona ne bi mogao koordinirati svoju vojsku da izgradi simbol svoje tvrdnje o moći, najvišu kulu na zemlji, koja bi dosezala do neba, i proglasio svoju apsolutnu vlast nad ovim planetom, i iskorijenio djecu Božju.
Sotona je najvarljivije stvoreno biće u svemiru. Biblija ne ostavlja nikakvu sumnju, a on sa zabavom gleda na one koji ga ne shvaćaju ozbiljno i vjeruju da ne postoji ili da je mitsko biće s kozjim nogama. Ne, Sotona je anđeo, opremljen svom moći anđela. Sotona je znao da mu je potreban novi jezik za koordinaciju njegovih vojnih jedinica za posljednju bitku na zemlji. Ovaj jezik je morao biti jezik koji Bog više nije mogao pobrkati. To je morao biti jezik koji se ne temelji samo na govornom jeziku, već bi trebao funkcionirati poput koda i – kao što je prethodno opisano – na dvije razine. Onaj tko bi čitao šifru trebao bi vjerovati da je sve dobro shvatio i biti uljuljan u lažni osjećaj sigurnosti dok bi pravo značenje šifre shvatili samo Sotonini inicirani ili prosvijetljeni (Iluminati). Nadalje, mnogi bi trebali služiti onima koji su bili prevareni lažnim razumijevanjem kodeksa.
Ovaj glavni Sotonin plan, jezik koji se ne bi trebao temeljiti na govornom jeziku, već na simbolima koje Bog nikada ne bi mogao pobrkati, je ostvaren: simbolički jezik graditelja Babilonske kule, simbolički jezik zidara ili zidara ili metropolita. Sada je jasno zašto naizgled “bezopasni” simboli u stvarnosti mogu imati potpuno drugačije i doista zastrašujuće značenje, ako ste u stanju dešifrirati njihov pravi sadržaj.
Mi kao adventisti bili smo posebno blagoslovljeni, jer jedan od naše braće ima pristup određenoj knjizi, knjizi Slobodnog zidarstva, koja je zapravo dostupna online, ali samo ne u svojoj punoj i istinitoj verziji sa svim simbolima. Htio bih vam preporučiti da posjetite web stranicu Amazing Discoveries i pogledate cijelu Serija Totalni napad prof dr. Waltera Veitha. Postoji i prekrasna knjiga dr. Cathy Burns o simbolizmu slobodnog zidarstva, koja je također bila temelj mog vlastitog istraživanja.
Iz biblijskih proročanstava Daniela i Otkrivenja znamo tko je neprijatelj, a to je papinstvo i njegove pridružene organizacije: djeca bludnice, Babilon. Dakle, moramo biti vrlo oprezni kada Vatikan šalje “pisma u simboličnom jeziku”. Ova pisma, naravno, nisu zapravo jednostavna "pisma", već poruke koje se mogu vidjeti širom svijeta, a usmjerene su na dvije skupine ljudi:
- Posvećenici, koji razumiju pravi sadržaj izvršavanja sotonskih uputa i koordiniranja konačne bitke.
- Varalice, koje pogrešno razumiju poruku i treba ih uspavati kako bi ih se uništilo.
Postoji nekoliko službenih vatikanskih izvora informacija. Najočitiji od njih je papinski grb, koji bira svaki novoizabrani papa. Druge posebne prigode za širenje ovakvih „pisama“ su službene vatikanske proslave ili posebne komemorativne godine koje proglašava Vatikan. Za te događaje razvijaju posebne ambleme koji imaju mnogo simbola. Čak su i papina službena pisma često ukrašena amblemima. Danas cijelo čovječanstvo ima pristup tim izvorima informacija putem medija, a posebice interneta. Informacije, kao što je gore opisano, nisu u tekstu ili službenoj izjavi koja, čini se, objašnjava simbole (egzoterično značenje), već u unutarnjem ili ezoteričnom značenju simbola koje mogu razumjeti samo "posvećenici" ili oni koji su naučili čitati tajni kod.
U članku Grb, objasnit ću kakva je monstruozna poruka sadržana u grbu pape Benedikta XVI. i članku Saulova godina će pokazati da je vladavina Sotone i posljednji dani ljudske povijesti već započeli.
